Brajan Rašić (Brian) jedan je od najpriznatijih i najpoznatijih fotografa slavnih ličnosti u svijetu. Ovaj rođeni Beograđanin nekada se zvao Branislav Rašić, no kako već skoro 40 godina živi i radi u inozemstvu, uglavnom u Londonu, iz praktičnih razloga promijenio je ime.

Svjetski rang

Dugo vremena je bio službeni fotograf Dejvida Bouvija (David Bowie), fotografirao je i „Rolling Stonese“ i mnoge druge i njegov rad poznaju i priznaju umjetnici svjetskog ranga.

Kada je Bouvi preminuo, teško ga je pogodila vijest da je otišao neko s kim je sarađivao još od 1983. godine. U čast ovom velikom umjetniku, ali i njihove dugogodišnje saradnje, postavio je izložbu fotografija s kojom je gostovao širom svijeta i regiona.

keith-richards-i-brian-rasic

Rašić s Kitom Ričardsom

– U Londonu sam 37 godina. Ni London ni ja nismo više što smo nekad bili. Sve se promijenilo. U međuvremenu se povećao broj država u Evropi. Postao sam britanski državljanin i, eto, sad su odlučili da nećemo da budemo dio Evropske unije. Kada nešto postane lakše da se radi, manje se plaća. Paradoksalno je da je danas sve teže zapravo. Previše ima svega. Danas su „fotografi“ mladi ljudi koji rade od 9 do 5, pa uvečer idu na koncerte i fotkaju.

Ponos i CV

Je li rad s Bouvijem i „Stonesima“ najvažniji segment Vaše karijere?

– Moj rad je najviše vrednovan s mojim katalogom umjetnika, koji idu od džeza i bluza, preko rok zvijezda, pa sve do pop muzike. Oduvijek sam volio da slikam muziku. Više su se i Bouvi i „Stonesi“ desili na osnovu ove moje priče nego obrnuto. Kod velikih umjetnika je više u pitanju ponos i CV. Ali, ne može se samo od njih živjeti. Mora da se radi. A, ja sam baš radio.

Može li se povući paralela s našim muzičarima? U čemu su bolji, u čemu lošiji…? 

– Mislim da je kvalitet muzičara širom svijeta sve više jednak. Mnogi sada sviraju gitaru kao Džimi Hendriks (Jimi Hendrix). Ono što muzičare razlikuje je pjesma. S tog aspekta, globalni bendovi i muzičari su daleko uspješniji od naših, što je sasvim normalno. S druge strane, nekad je “Bijelo dugme” kod nas prodavalo nevjerovatne tiraže. Danas se svi muzičari, također, vrednuju po prodaji, ali ne i samo tako. Sve više i veliki i mali dolaze u naše krajeve da nastupaju. Sve je to posao. Muzika se krade preko interneta, pa i najveći vole da nastupaju uživo, gdje ima mnogo para. Ne vjerujem u bolji ili lošiji.

Ogroman arhiv

Izložba o Bouviju je bila u Beogradu i Zagrebu. Ima li šansi da je vidimo i u Sarajevu ili negdje drugdje u regionu?

– Izložba u Beogradu je bila skroz drugačija od onih u Hrvatskoj, koja je uključivala i Zagreb. Druga produkcija. Za sada imam još jednu u Baškoj na Krku polovinom maja i to je sve što znam. Naravno da je sve moguće, ako me neko pozove. Kako sam već rekao, ja posljednjih skoro pola vijeka slikam muziku. Arhiva mi je ogromna i različita.

Imate li prijatelje među slavnim osobama?

– Ne baš. Nazvao bi ih poslovnim prijateljima. Da nisam takav, tj. profesionalac, ne bi mi se sve ovo ni desilo.

Ono “nešto”

Jesu li Bouvi, Mik Džeger (Jagger) Kit Ričards (Keith Richards)… obični, „normalni“ ljudi, ili ipak imaju ono “nešto”?

– Naravno da imaju “ono nešto”, inače ne bi bili to što jesu. Ima i veoma normalnih, šta god da to znači. Loša iskustva nemam. Ipak je u pitanju posao, a ne druženje.

Priča o omotu albuma

untitled-1

Fotografija od koje je nastao omot Bouvijevog albuma

Interesantna je priča o omotu ploče Dejvida Bouvija s fotografijom na kojoj ste i Vi.

– To nije njegov album s novom muzikom, već snimak uživo, ali ipak album. Radio sam te večeri s njim, pokrio koncert i after parti. Jednog trenutka sam ga zamolio za fotku s njim. Nakon više od godinu saznao sam da je omot tog albuma zapravo druga fotka mene i njega, koja je slikana sa strane, a da nisam ni znao za to. Dejvidu se svidjelo kako je ispao pa su mene „izbacili“ s fotografije. Kada sam to čuo, zamolio sam da mi se izradi slika na kojoj smo nas dvojica, kao i fotka omota pored, kako bi se vidjelo o čemu se radi. Kada sam to pokazao Dejvidu, smijao se i, naravno, potpisao mi tu fotku, što mi je draga uspomena.

Izvor: avaz.ba

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here