VAN OKVIRA putuje u svijet fotografije i njene digitalne obrade da bi vam približio prirodne ljepote planete i unutrašnje nemire ljudskog bića.

Znate li šta je dvostruka ekspozicija? Ako nemate kakvog fotografa blizu da vam pojasni, pogledajte fotografije koje idu uz ovaj tekst. To je dvostruka ekspozicija, odnosno u najkraćem, spajanje dvije slike/prizora/fotografije u jednu. Enciklopedija nudi nešto preciznije pojašnjenje:

“dvostruka ekspozicija (također: višestruka ekspozicija) – providno (transparentno) preklapanje dviju ili više cijelih slika prizora u istome kadru. Postiže se različito: (a) tako da se dva puta snima na isti dio film. vrpce, (b) da se u laboratoriju na jednu sliku kopira druga ili (c) da se, u elektroničkom sustavu, “miješaju” (miksaju) dvije različite slike.”

Ljudi koji gube glave, um, identitet / FOTO: Andreas Lie - Sklad i konfuzija dvostruke ekspozicije

Misija razbijanja šumskog sklada

U svijetu u kojem živimo rijetko kome pada na pamet uraditi bilo šta drugo osim ove posljednje opcije, odnosno digitalnog miksanja dvije ili više fotografija. Uostalom, većina vaših kamera na smartphoneima nudi ovu opciju po defaultu. Okini jednom, okini dva puta i postaješ instant- fotograf sa vrhunskim rezultatima na društvenim mrežama.

Sad, s druge strane imate prirodu, floru i faunu. Prirodu ili volite ili ne volite. Ako je volite, onda vam je drago sve što je u njoj, svaka travka, buba, šumarak ili drvo. Medvjed ili leptir, svejedno je. Ako je pak ne volite, onda ćete govoriti da je to sve vama super, pa parkirati svoj passat na istu tu travku i potjerati sve životinje oko sebe u zaklon stihovima Šake Polumente. Da, ne vrtite glavom, to je baš tako.

Srećom, norveški umjetnik Andreas Lie nikada nije ni čuo za folk-maga, a kamoli raspalio po njemu u misiji razbijanja šumskog sklada, no se okrenuo malo humanijoj misiji ovjekovječenja iste te prirode. Lie voli prirodu, voli drveće, voli životinje. Voli i fotografiju. Otisne se često norveški umjetnik, čisto da ne skrene s uma na krajnjem sjeveru Evrope, tako u prirodu i okida.

Zatvarač klika, a on uživa. Zna da je našao svoje mjesto i da ne ometa svemirski sklad. Passata, ili možebit i kakvog saaba, ostavio je u garaži. Ali, on nije samo fotograf, on je pravi savremeni umjetnik.

Često smo imali priliku čuti ili pročitati, ali ponekad i sami izreći da je savremena umjetnost neshvatljiva i da jednostavno ne vidimo što je umjetnik htio reći. Teško je “pročitati” umjetničko djelo ako ga mi sami ne stvorimo i ako nismo ufurani da smo likovni kritičari, a posebno je to neizvedivo u posljednjih nekoliko godina otkada umjetnici šire granice u koje, očito, “obični” ljudi ne mogu još jasno zaviriti. Ta nova umjetnost ponekad jest “čudna” i zato mi za nju i kažemo da je “van okvira”, ali Lie u svom umjetničkom opusu spaja nespojive elemente u prelijepe primjere prirodnog sklada. A on to čini – pretpostavljate, uz korištenje dvostruke ekspozicije.

Iz ciklusa “Horses” / FOTO: Andreas Lie - Sklad i konfuzija dvostruke ekspozicije

Produhovljeno i monohromo

Njegova djela ne možemo nazvati fotografijama, ali ona se sastoje od fotografija. Naime, obrise životinja Lie “popunjava” mističnim fotografijama krajolika i to na tako savršen način da je teško uočljiva granica između životinjskog krzna i krajolika. Lie čak sebe ne voli ni nazivati fotografom, jer to on doista i nije, već digitalnim umjetnikom, a u svom radu se najčešće koristi Photoshopom. Osim eksperimentiranja sa životinjskim, Lie je u svojim počecima krenuo sa ljudskim obrisima, ali je shvatio da životinjski obrisi, nekako hladni kada im izuzmete nutrinu, postaju ponovo živi popunjeni sa krajolikom u kojem inače borave.

Ali, što čini njegovu umjetnost pošteno uvrnutom su upravo te dvostruke ekspozicije ljudi. Ideje kojima barata norveški ne-fotograf imaju širok dijapazon, te tako njegovi ljudi imaju drveće umjesto glava, nekakve mrlje ili planinske predjele. Rezultat su veoma duboki likovni radovi (iako digitalnog karaktera) koji djeluju vrlo živo, produhovljeno, a u isto vrijeme i vrlo monohromo, napeto. Taj triler osjećaja koje budi Lie izgleda da je slučajan jer on po vlastitom priznanju samo voli da stvara bez prethodnog predumišljaja, pa čak i bez ikakvog razmišljanja kakvu poruku njegovi radovi nose. Životinje su jednostavno stanovnici šume, dok su ljudi jednostavno uvučeni u svoj duboki labirint emotivnih, metafizičkih kontemplacija. Duboko unutra, svi smo takvi, samo nas Lie ogoljuje kroz svoje dvostruke ekspozicije.

Nije vam ništa jasno? Pogledajte intro TV serijala “True Detective, sezona 1 na Youtubeu. Možda bude jasnije – tamo dvostruke ekspozicije imaju i savršenu muzičku podlogu.

Izvor: oslobodjenje.ba

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here