Umjetnica Petra Kriletić, zainteresovana za konstrukciju, arhitektonske oblike i procese gradnje, nedavno se predstavila izložbom “Megastruktura #1728”.

“Megastruktura #1728”, kako je u katalogu ove izložbe, otvorene nedavno u zagrebačkoj Galeriji Događanja, naveo Josip Bubaš, rad je koji odražava kontinuiran interes umjetnice Petre Kriletić za konstrukciju, arhitektonske oblike i procese gradnje koji, prema riječima autorice, traje od djetinjstva. “Zamagljujući granicu između dizajna i umjetnosti, autorica kroz igru konstruira i spaja papirnate objekte/kutije te gradi svijet nalik onom kojeg poznajemo. Kutije ručno izrađuje, slaže, iscrtava te spaja u – megastrukture koje podsjećaju na urbane pejzaže. Pri tome se elementi pretaču jedan u drugi, variraju, komuniciraju, titraju i vibriraju, stvarajući dojam buke, zagušenja, kaotičnih podražaja, hibridizacije stvarnosti. Na taj način megastrukture odražavaju suvremenost i neprestano ispreplitanje dviju tendencija – pokušaja uspostave reda u kaosu i unošenje kaosa u pretjerano uređene modalitete suvremenosti”, piše u katalogu izložbe.

Tendencija ka konstrukciji, gradnji i arhitektonskim oblicima - Svakodnevna zagušenja urbanih pejzaža

Serija radova

“Megastruktura 1728”, kako je za Oslobođenje kazala Petra Kriletić, proizlazi iz serije radova koji se bave grafikom u prostoru.

– Nastala je iz već postavljene prostorne skice u 2007. godini, a sada 2017. poprima željene demenzije, 200×210 cm. Tijekom tog perioda kreativni procesi bili su put ka ovoj Megastrukturi #1728. Postoji nekoliko inačica Megastruktura, koje nisu dobivale poseban naziv, ali u ovoj Magastrukturi nastavak “#1728” govori o broju elemenata koji sastavljaju cjelinu. Taj broj 1728 proizlazi iz okvira samozadanog formata i sheme rasporeda na pojedinoj ploči. Megastruktura se sastoji od 6 B1 ploča, forex ploča na koje se lijepe oblikovane kutije, elementi. Svaka kutija je sastavljena rukom, isprojektirana, izrezana, bigana i lijepljena. Elemente, kutije stvaram iz prethodno otisnutih grafika izrađenih u tehnici linoreza. Površina jednostavnog crno-sivog-bijelog svijeta isprepletenih linija u različitim smjerovima u grafici proizlazi iz čiste ekspresije rezanja linorezne ploče, bez želje za stvaranjem figurativnih oblika. Svaka linorezna matrica je drugačija, a njihovim preklapanjima u otiskivanju stvaram željenu slojevitost, čime postižem jedinstvene titrajuće površine, ističe Kriletić.
Pitali smo je šta joj je kao umjetnici privlačno u konstrukciji, gradnji i arhitektonskim oblicima.

– Tendencija ka konstrukciji, gradnji i arhitektonskim oblicima postoji u meni još odmalena gdje je izražajna kreativnost stvaranja predmeta za igru. Arhitektonski oblici od tada dostupnih materijala, kutija od kartona i papira, danas kroz umjetnički proces nadalje istražujem, analiziram, sastavljam i rastavljam u bezbroj mogućnosti, odgovara umjetnica.

Zanimalo nas je također kako se ono što je tematski okvir i arhitektonsko u ovoj postavci reflektuje na same Megastrukture?

– Za vrijeme studiranja na ALU u Zagrebu nastavila sam istraživati arhitektonsko u vidu grafičkih objekata. Privlačnost u monumentalnosti, jednostavnosti, svođenju svakodnevnih oblika na jednostavna geometrijska tijela s čvrstim bridovima pokazuje u “Megastrukturi #1728” brisanje granice vizualnih svakodnevnih sastojaka, umjetničke grafike, grafičkog dizajna, industrijskog dizajna i arhitekture, pojasnila nam je Kriletić.

Kriletić:

Papirnati objekti

Specifično je da njene Megastrukture nastaju uglavnom od papirnatih objekata, pa smo htjeli znati i kako od takvih oblika nastaju urbani pejzaži.

– Urbani pejzaž nastaje niveliranjem sastavnih papirnatih pravokutnika u različitim dimenzijama i pozicioniranjem na bazi procesa stvaranja. Zajedništvo, međusobna komunikacija, pretapanje, vibracija kroz grafičku površinu stvaraju dojam svakodnevnog zagušenja stvarnih urbanih pejzaža. Papir kao medij grafike govori o prolaznosti, a njegova vremenska ograničenost u postojanju govori o propadanju i prolaznosti vremena, kaže umjetnica, u čijem radu postoji i jedan ambigvitet, naime ona nastoji u Megastrukturama osigurati dovoljno haosa i reda da ni jedno od ovoga dvoga ne dobije potpuni primat.

– Siva boja je zapravo balans između crno-bijelog kaosa i reda. Megastruktura postiže balans zahvaljujući općem dojmu sivog, kao i vlastitom unutarnjem kaosu i redu svakodnevnog života. Kaos u redu i red u kaosu sastavnice su naših života, pa s obzirom na to gotovo je nemoguće da jedno postoji bez drugog, kao što i bijelo ne postoji bez crnog, a sivo ga sjedinjuje. Taj ”kaotični red” razbijen je pojedincem, jednim elementom koji reflektira ostale, on se ne referira na nekog posebno, već na pojedinca koji je sastavni dio cjelne, urbano-društvenog pejzaža. Reflektirajući svijet oko sebe zrcalnom površinom, on se izdvaja, ali time pokazuje kameleonsku sposobnost prilagodbe zadržavajući vlastitu autonomiju, kazala je Kriletić na kraju razgovora za Oslobođenje.

Izvor: oslobodjenje.ba

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here